Dimkin raskol.

Čekao sam pravi trenutak da pokažeš svoje pravo lice, kepušo. Tebi ću da posvetim ovaj post i da te okrunim tvojim pravim imenom, koje ti vjerovatno niko nije udijelio misleći da si prava osoba. (Kao, da imaš empatije koliko ti Bog dragi hoće... da ćeš poslušati, razumjeti, pomoći... UVIJEK!!) Sad da ti dam kitu. .i. (eto, kita) i da ti kažem, govno jedno dvolično. Ma šta govno, brokulo isušena, najljigavija! Kravo! Smradu nikad omirisani! Rastaviti MOJU MATER OD MENE? Pa jesi li ti normalna, gaduro jedna? Ne znaš ni rabijesir proučiti stoko debela.(ja znam proučiti rabijesir! :3) Imaš i dlake ispod pazuha, jebem ti tri-funkšn-žilet. Zgadila si mi ženski rod čitav, jebem ti pogaču bezobraznu. Da Bog da nemala, pa imala, pa nemala. Da Bog da dobila zatvor crijeva i gušenje, pa preživjela. Da Bog da se osjećala kako se ja osjećam, ti dvolični stvore. Uistinu ja ne znam mrziti ljude, čak ni čovjeka kao što si ti-ako se tip ljudi kao što si ti, može nazvati čovjekom, uopće. Samo ne mogu vjerovati da jedna majka koja glumi 'naivnu bakicu' može ispasti toliko ogavna. Neka ti Bog vrati za sve, od mene hallala nemaš. ;) p.s. da li sam rekao da me ne interesuje da li riječ svršenički postoji u bilo kojem jeziku?

Mama je danas mnogo plakala. (Iako joj je kao djevojčici od nekoliko godina, prijetio da će joj ubiti mamu, kao i pred 4-5-ero ostale djece koliko su imali. )
Nikad ni nije bio posebno drag, čak me jednom poslao gdje ne treba. Sve što sam znao o svom djedu s mamine strane, bijaše da je volio sok od jabuke i da je imao dosta visoko primanje.
Prije svoje smrti izmirio je sve dugove, skoro sve. I dosta ostalih stvari, također.
Na putu prema gore dobio sam skitlse i molbu da ćutim cijelim putem. Kada gore odemo da se pravim da mi je stalo, ili bar da se povučem u stranu. Odabrao sam drugo, bio sam sa nekim tečićima, dajdževićima, rođacima. (ne znam sta su mi bili od to troje)
Mami je pozlilo nekoliko puta, i ostala je noćiti kod majke. Mnogo ljudi, a ja sam imao mnogo slobodnog vremena budući da sam bio van kuće. A svaki put kada bi me ostavljali nasamo, radio bih gluposti. Ovaj put nisam, jer sam vidio tatu da je također izišao.
Prišao sam mu i počeli smo razgovarati o zagrobnom životu, ili bar teoriji koje smo mi postavili za nj. Ispušio je i vratio se. A ja sam shvatio koliko mi zapravo nedostaje razgovor sa ocem.

I večeras sam posmatrao nebo. Bilo je prelijepo, neki iks ipsilon prelomi svjetlosti kroz oblake i onda mjesec. Damn it!
Coldplay, slušalice i usrani jork bili su mi dovoljan razlog da mi se popravi cijeli dan, mada planiram sutra uvečer dodati čaj i dekicu. -bilo je malo pohladno :/
Budući da se nalazim na maloj uzbrdici kada se popnem na četvrti sprat i sjednem na ljulju vidim cijeli grad, i pet minuta koje tada počinju su najljepši dijelovi ikad proživljeni. I tako uvijek od ispočetka. Svako veče nadograđujem se polako. Deka ovo-ono :P
Još uvijek slušam Coldplay i Mirle-u sam dopizdio.(uzmite u obzir da je ona metalac žešći.)
Ocjene su sjebane, i čisto sumnjam da ću proći peticom a iskreno i kada krenem da se psihički rastrojavam samo pomislim na savršene noći koje me čekaju.

Loš sin, loš brat, loš prijatelj.
Loš predosjećaj za loš događaj. Loše vrijeme za nas, loše smrtnike, loše sudbine kojima se loše piše.

-Da vidimo; i danas loša djela na meniju. Gospodine želite popiti neko loše piće ili što god drugo? Možda učiniti nešto loše?
-Ne loša gospođo, dajte mi par loših trenutaka da priberem svoje loše misli. Najlošije vas zamoljevam.
-Svakako, loši gospodine. Navikli smo na loše ljude u ovom lošem bistrou.
-Hvala, zbilja ste loša usluga.

Tata je otišao u mostar, i nije rekao kada će se vratiti. Sestra je loša i ogavna, prkosila mi dok smo jeli kljukušu. Mama je pokvarila želudac.
Ja sam još uvijek sretan. Imam prijatelje koji su me zaboravili, neprijatelje koji me ne diraju i mobitel pun dobre muzike.
Hvala ti Bože, napokon osjećam slobodu.

p.s. dobiću haskija u ovaj koji dan, plakao sam danas.


 

.

Jedan ujutro. Deka, velika ljulja, potkrovlje i pogled na grad.
Ovo je jedan od najljepših rođendana, i volim kada krene ovako skladno, simfonično i laganim tempom. Tata ide na poslovni put i biće gore šest mjeseci. Da li će mi nedostajati? Ne znam. Da li bi mi trebao nedostajati neko ko je moju gnojnu anginu preležao i aktivirao se kada sam skoro ozdravio? Neko ko me natjerao da sjedim ispred kotlića šest sati i ko mi je onedozvolio da popijem tablete? (inače, jetra mi je sjebana kao život. znači, jako sjebana.)
Da li? Da li ću opet preći preko svega, uključujući i ponos i opet ga nazvati ocem?
Da li bi ovako trebao započeti jedan rođendan, sa ovakvim razmišljanjem? Bez osmijeha?
Čini se da će ovih šest mjeseci dobro doći obojici, jer obojica trebamo pauzu jedan od drugog. Tata kako god, večeras ti želim sretan put; a tebi mama, laku noć.
(iako si mi zaboravila rođendan.)

Lijepo je stajati sa strane i posmatrati sve te ljude, kako se; udružuju da pokolebaju nekoga, prekidaju veze da bi postigli zadovoljstvo, zataškavaju humanizam kako bi odozvolili stvari koje nisu u redu, polemišu oko sitnica, one koji ne vole i one koji su malo normalniji od ovih. One nenormalne. Došao sam u poziciju kralja, koji se tokom cijele partije ne bi trebao aktivirati osim ako ga ne napadnu ili ako ne osjeti opasnost nečijeg poteza. Ja je ne osjećam, naprotiv sretan sam. Problemi koji su me tušili, donedavno, uspio sam riješiti. Škola je okej. Ljudi koji me okružuju su okej. Hrana koju jedem okej. Roditelji i sestra su okej. Ja sam okej. Sve je tako jednostavno i simfonično, a ja strahujem. Bojim se te skladnosti s kojom se nisam uspio nositi. Da li su mi samo oči premazane slatkom sadašnjošću, dok mi je na putu crni paket budućnosti? Jer znam da sreća je moj stari prijatelj, koji često blefira. A ja navijek nasjednem na svaku njegovu foru. Biću pametan ovaj put, možda ću po prvi put čak i varati. Sreća i samopouzdanje su u pitanju,